29.06.2008., nedjelja
Hvalim se, pa što...
|
Lipo mi je lipo mi je, moga bi biti naslov ovoga posta al o tom potom,,, ...kasna je ura, a ne dam se s virtjujalnih prostanstava. Doma sam, sama. Ka udavljenik guštan svaki minut u tišini, glazbi, klimi, cilon krevetu samo za me...i di mi je kraj? Deblja polovica je otiša usporedit trbuj sa maturantima iz osandesetitreće, za vikend se oko M.M svađaju babe,nane i didovi i prijateljice joj, a di su svi bili kad se po cile noći budila i u tri ujutro tražila tepli čaj, sad kad smo je osamostalili ne stignemo guštat u njoj. Inšoma dela šoma guštan ka prasica u samoći. Ovo je ka triba biti uvod, a u međuvremenu sam zaboravila što sam vam tila napisat. Dok se sitim, ako se uopće sitim, lipo ću vam ispripovidat kako sam provela ovu subotu. Najprije san zatvorila sve funestre i spustila sve rolete, upalila klimu ( o računu za stuju mislit ću sutra). Iz cedeja izbacila hotćilipepers čini mi se i naslagala svoje pa udri redom...a jebenti što lipo pivam....uz pismu je stan zablista ka da su ga posjetile bar tri tete iz agencije za čišćenje (nije da se falin). Je, lako je reći da je zablista kad san sve zaškurila još od jutra, a u međuvremenu se i smračilo pa ko viruje a nije vidija , blažen bija... Onda udri po internetu, načitala san se svega i svačesa. Pa san na jubitjubiju završila. Klikni vamo klikni tamo i ima jedno dvi ure da san zaključila da san se stvarno rodila u krivo vrime. Zašto? Pjevanje se stalno provlači kroz moj život, al onako za pravo nisam odavno pustila glasa. Pivajući sa Giogiom, Boccelijem, Ricchije e poverima, Rafom, Tozzijem na jubitjubiju san umislila da bi a štoćutipoćpričat osvojila sve one supertalent šouvove (Londra nadan se da će ti šouvovi učinit dojam ka i sabđekt,hihih), turbo limače, bigbradere i farme zajedno. kako je ego rasa i poša toliko daleko da san se išla snimit na mob da ovjekovječin tu moju pjevačku nadmoćnost nad ovima gore navedenima pjevačima. Već san pred očima vidila Peškin i Kašin zadivljeni komentar, em šta san uspila umetnit neki svirač na blog em pivam ka grlica. Sad ste brže bolje skrolali put doli ne bi li ugledali koji svirač zvuka. Ne vidite ga, je li? A kad sam poslušala "snimku", razmislila san, stala na loptu i zaključila da je preriskantno stavit moju izvedbu Di Sole E D'Azzurro. Neki lovac na talente sigurno bi naiša, i oduševija se, a meni je kasno ganjat karijeru u ovim godinama. Zato skužajte, ništa od snimke, virujte mi na rič...jebenti šta lipo pivam... O čemu san ono tila pisat? p.s Ludoude i Kemo, samo za vas ovako dockan ušla san u blog editor i dopustila anonimnima svoje upise, a što ću od vas dvojice kad ste mi tako šesni i dragi. ostale anonimce molin da mi se ne guraju ovuda, blagodarim... |
22.06.2008., nedjelja
Sabđekt
|
Najprije izviješće: Fala Gospi i svim svecima da je završila škola, balet, đimnastika, vjeronauk, dvorište i svi ostali poslovi kojima je mjesto radnje bilo u gradu....štono bi značilo da smo ovaj vikend izveli humano preseljenje djece i staraca na otok, a mi malo mlađi vratili se uživati u nekuhanju prvenstveno, a onda možda i u ostalim nekim zanimljivim poslovima...molin one sa šporkin mislima da ostanu pristojni! A zašto je naslov "sabđekt"? Ne znan el me Londra zajebava ili joj se stvarno ovako napisana rič sviđa. Meni je taj engleski rekli bismo "po Vuku" doša ka naručen. Nije da sad ja ne znan kako se neke ingleške riči pišu, ali ne bi se reklo na meni da san jaako nesigurna osoba. Moram li ostavit neki pisani trag, sto puta moram provjerit je li sve točno. A ja san lina...a lini ljudi se uvik snađu pa sam vidila okolo po forumima da lipo moš ote riči pisati kako i govoriš, ka šta je i normalno, a ne da moram konzultirat rječnik ili kaki internetski prevoditelj ili u najgorem slučaju zaguglati. Iz istog razloga i postove pišem nekakvom ikavicom, samo da se izvučem od kakovih možebitnih pravopisnih griješaka. Recite da sam luda, ali i kad sms pišem nekom polupoznatom, dooobro proučim jesu li svi znakovi interpunkcije na mistu i di sam mekla velika slova. A Londri evo linka na forumu di more lipo vježbat ingleški i brez da je u londri: lec prektis ingliš A ostalima pozdrav ili kako bi mi rekli gudbaj! |
29.05.2008., četvrtak
|
ma ča ti grintaš okolo protiv mene, oli nisi dobila mejl kad i ja...jes vidila kako nan je Peška avancirala u babu?! sad nima minjanja tavaje tako lako... piše meni Kaše. Oli one dvi misle da ja oti mejl otvaram onji tanto??? To se otvara dva do tri puta godišnje, slobodno pitajte recimo našu Bugenviliju, eto njoj sam sretnu 2008. čestitala samo sa zakašnjenjem od pedesetiosan dana, što je na vrime u stvari jer san joj 2006. čestitala kad i 2007. A kad tako Kaše veli, išla san lipo otorit emajl, pa da vidin ja ko to meni piše: armin helge Goslin justis troy Grubbs loudermilk Eckman Latoshia br ucie niel Pigors Zeeb Benni Miro horacio bradley isidoro davy Dickson VIAGRA Ž Official Site Cartier Replica laurie khoon-sa Instant Booster barbarajean fredrick storem Skerlong kondratii Replica Handbags Gerben Feed Blaster chester gail jkl Exquisite Replica Muriel consulpas Internal Revenue Service Patterson Exquisitor Spomenka Basic Targeted visitors Instant Booster leroy riccardo Feed Blaster Kristy Toussaint kalvin johann kalvin johann Toussain Toussaint Kristy Vivian EPPICard Online Department ismail joshua Jocelyn Instant Booster... to ja samo prva od četiri stranice nepročitanih emajlova. Ali ja nigdi ne vidin peškin mail, il san ćorava (ka što jesan), strpljivo san pročitala popis prekonekoliko puta i napravila uži izbor: armin helge Goslin justis troy Grubbs loudermilk Eckman Latoshia br ucie niel Pigors Zeeb Benni Miro - možda joj je muž miro horacio bradley isidora - a nije mi peška od onih šta sapunice gledaju davy Dickson VIAGRA Ž Official Site Cartier Replica laurie khoon-sa Instant Booster barbarajean fredrick storem Skerlong kondratii Replica Handbags Gerben Feed Blaster chester gail jkl Exquisite Replica Muriel consulpas Internal Revenue Service Patterson Exquisitor Spomenka Basic - a jeee baš je Peška Spomenka Targeted visitors Instant Booster leroy riccardo Feed Blaster Kristy Toussaint kalvin - ne virujen da je fizičarka johann kalvin johann Toussain Toussaint Kristy Vivian EPPICard Online Department ismail - ka neka teroristica joshua - a mogla je meknit onda i Joso Jocelyn Instant Booster... ...uglavnom, odlučila sam kopi pejstat te moje "prijatelje" koji mi pišu i sve bacit zafrkanciju na otu gore spomenutu Spomenku Baric - uvjerena sto stocijatih posto kako nema šanse da se Peška zove Spomenka. A za svaki slučaj kliknula san otvorit mail pa makar mi svi trojani ppoili cili kompjukter... ...imala san što i vidit: naravno da je to bila Peška, jebenti suze su mi od smija po ure tekle. Bako Peška, oliti Spomenka, od srca ti čestitam na pomlatku  u tu čast mećen prve smajliće u svoje postove i molin te da ne stavljaš !!! ( tri uskličnika) za sabđekt maila jerbo san mislila da mi sad i Spomenke šalju izviješća o viagri  P.S. narapski da Peška nije Spomenka...ali nije puno dalje od tega ...jebemu kad sam Pešku uvik zamišljala ka Filomenu, Matiju, Josicu...naravno ne bi ni mene spojili s mojim imenom...a iden ga javit peški, da se bar ona od srca nasmije. |
06.05.2008., utorak
ONE DVI...
Ne moreš ti sa ove dvi na kraj. Da koje dvi??? Kaše i Peška, narapski. Odma me uvatila mala snaga kad san u Peške vidila da je mekla neki svirač muzike. Namisto da se bave nekim babskim poslon, kačkanjen, pletivon, vrtlon ova slikaje, ova meće radio blogove....di in je kraj... Da su one dvi baren slabije na ričima, ali me i tu šiju ohoho... Neman trenutno ništa efikasno. Ostaje mi jedino da po drugim blogovima išćen mlade snage - zajedno smo jači. Drug DŽoj se ne javlja, biće ga je mladost satrla...a dobro bi mi doša u ispomoć, a i Mala iz Groda je nestala neulogirana...Jule je zabavljena s najlipšim problemima, Lanterna isto tako... Vratite se mii moji piva je Maršan, tako i ja, ne čujete me jerbo još ne znam oti svirač stavit, čekan vas da ove dvi napadnemo komentarima kad ne ide drugovačije. |
30.04.2008., srijeda
CVIĆE CVIĆU
...AHA!je da mi je tribalo prekonekoliko sati za skužiti sliju, bez muke nema nauke ( ako more Kaše narodne mudrosti sipat, moren i ja). Vesna pita za male tiće. Ova moja doma je prešla u težu kategoriju, a štajaznan, recimo rode. Noge su joj taman tolike, em duge, a postole 38, u moje vrime su to bile postole za cure za udaju. M.M je tek 9,5. Moremo se pofalit da joj i jezik raste iston brzinom. I mozak radi ka lud, nažalost bržje od naša dva. Vesla nas uzduž i poprijeko. Nas dvoje polako, sa daljinskim u ruci radnim danaom, a vikendom sa tunjom u ruci. Ne žalimo se. Ajmo sad! Već sam drugu tavaju prominila. Neeeeeeeeeeeekst :) p.s. cviće je sa mog balkon, mogla bi se natjecat za najlipši balkon u gradu, a odnija bi sigurno pobjedu za najoskudniji balkon :))) |
28.04.2008., ponedjeljak
NOVA TAVAJA
|
..Kad drugarica Kaše kaže: MINJAJ!, onda mora biti tako i nikako drugovačije. Njih dvi lipo jope mekle slije, filmiće, imiđšokove...a ja ni uz najbolju volju nisam uspila ponovit moju uspješnicu od prije godine dana kad sam meknit sliju kakvu blog oće (ono neki pikseli i bla bla bla). I za ovo zere slije sam uru vrimena potrošila (a pijati na stolu..). Pobjedu odnosim ja! Najsenilnija sam, tavaju sam prominila doma, cviće mi je božepomozi i zato evo slije s moje funestre:  ..nije neka, al je moja! A vas dvi ako se jope javite za dvi tri godine, evo van rozi ! |
28.03.2008., petak
...godina dana
|
slučajno sam ušla u blog editor...i ne mogu vjerovati koliko se stvari promjenilo ovod. Tako sam skužila da nisam cijelu godinu ni riječi napisala, šejm on mi...ne znači da nisam na blogu...prođem svoje fejvorite bar jednom tjedno, ali bome nemam baš što pročitat jer su oni i gori od mene. tako sam i ja odustala, ne guštam više njanci u čitanju a kamoli da štogod pišem...pa do viđenja.... |
06.03.2007., utorak
Midlejđkriza. egein
Kapitulirala sam. Galopirajuća četrdeseta uklizala mi je u noge, posrnula sam i pala joj u zagrljaj! Svakog dana, u svakom pogledu grli me jače i jače… Mladoj prijateljici sam rekla niz rečenica za koje sam mislila da ih nikad neću izgovoriti: - Maaaa, to ti se skuha za čas! A ne kuha se to na ure, vidiš kad je gotovo! Staviš brašna koliko ti popije!... Ako sam ja počela svitovati kako kuhati, to je kraj kraja. Dno dna sam dočekala za maškare. M.M (8) je trebalo zašiti na aljinici. Uzela sam iglu u ruke i išla popravljat. M.M (8) me iznenađeno pogledala i rekla: - Ali mama imala si dva iz domaćinstva. …a nakon uratka me pohvalila: - …a dobro si mi napravila, mogla bi sad i ispraviti tu duju. U svrhu smanjenja moje midlejđkrize, poradila sam danas bar na zadržavanju kakvog takvog mentalnog zdravlja i odlučila nakon dvi godine stavit u post sliku ka pravi bloger. Osjećam se odma mlađe…..skoro dva miseca mlađe. |
23.01.2007., utorak
xxxxx
|
Svemu je kriva Kaše, naravno. A s njon i Bugivugi. Tako počinje svaki drugi post u zadnje dvi šetemane. Te bacaju rukavice, te dodaju štafetu,...ja sam se primirila, umučala i mislila škivat. Al ne mo'š ti s one dvi gori. Ona prva se litreta svako tri miseca, itne baketinu - pa ko se zalipi, zalipi. Ova druga mi nabija grižnju savjesti - doidri do vamo i pecne - e jesi vridna kol'ko si se napisala... 1. Poslušna sam. Lipo su me odgojili, slušaj starije. Tako kad Kaše i Bugi zaprijete, odma se nacrtan! 2. Iman guste, crne, čaušeski obrve. 3. Volin prat kupatilo i zahod ( ne baš svačije, doduše). 4. Smijen se po cile dane, i kad mi je teško! 5. Volim svoje blogo - prijatelje... i zato neću štafetu gunjat dalje. Sad će Đo reći da je štafeta samo u Tite ostajala, pa nek i jesam Tite. Zato imam želju ako slučajno navrate ovuda Peška, Avril, Patre, Mala i moja virtualna guruica Sonična, ostavite komentar da znam jeste li žive i zdrave! |
03.01.2007., srijeda
Špija
|
Jesam li lipo rekla da ćemo se i nagodinu družit ? Jesam? Nu me onda! Sve smo lipo proslavili, od Nikole do rođendana M.M. (8), spakirali Staru i ušli u Novu. Finilo je fala Bogu! Jedino sam zaboravila proslaviti drugi blogorođeMdan pa ga eto sama sebi čestitam sad i odma. Ionako se prema blogu maćehinski odnosim pa je i rođendanski zaborav dio maćehinskog folklora. A upravo me šuljanje po blogu učinilo najvećom mangom i pičijom u očima mojih nevirtualnih prijatelja. Kako? Lijepo! Naime, na jednom od prosinačkih slavlja potužiše mi se prijatelji – roditelji pubertetlija kako im djeca vise po nekakvom blogu. Tu nastupam JA, sveznajuća blogerica, koja jelte, samo čita te neke blogove (primjetite naravno da još uvijek nemam **** razgolitit svoju virtualnu postojanost! šejmonmi). Pa im lijepo sve podastrem kako je lako bilo našim starcima nać dnevnik ispod štramca, al nađi ga ti u virtualnom svijetu akos baja, ha! Narafski nisam propustila za reč da mi je sad prekomplicirano objasnit kako naći blogove nasljednika, al zašto sam JA tu. Sve ću ja to prošnjofati i izvijestiti ih. I klik klik klik, uđeš jednom u trag, svi se ostali otvore ka lepeza. Aaaa, ima tu svega za pročitat i javit brižnim roditeljima. Blogosolidarnost ipak mi nije dozvolila totalno raskrinkavanje istih. Al da su «starci» dobili informacije o pripremama za novogodišnje tulume, jesu, a moja slava kod istih dobila zlatni sjaj. Bahata kakva jesam, nemam uopće grižnju savjesti pred pubertetlijama, prvo zbog toga što sam prijateljima strogo zabranila razotkrivanje mene kao špije, a druga stvar što i moja M.M. (8) korača prema pubertetu pa računam da će i frendovi meni biti skloni u špijanju iste. Tako u zoru ove dviijadesedme službeno mogu priznat kako se u navršenoj četrdesetoj godini počinjem ponašati ko prava srednjovječna dama, em sam Špija, em sam uživala u novogodišnjem koncertu ZvonkablistavogzubaBogdana: zaaaaauuuustaaaaaaaaaaaaviteee Duunaaaaaaaav i skaazaaaljkeee staaareeeeee…. |
22.12.2006., petak
Poslanica
|
Budite mi zdravi, lijepi, sretni! Nek vam povećaju plaću. Dobijte na lotu. Otplatite sve kredite. Dobro se provedite na praznicima (ako ih imate). Sretan Božić i Nova godina. Družili se i na godinu! Zmany   |
28.11.2006., utorak
Brzo...prije pada blogosfere
|
Uff, uff, pant, pant! U zadnji sam tren vidila kako će noćas ugasiti blog kažu na par sati...a znamo kako to biva... Tili bi me zeznit za moj post za studeni, e neš ne, mene odgovornu pojedinku... Iden ga tražit u majdokjuments, ako se sitin kako sam mu kodno ime dala,.... Evo ga: Zavidim Opet smo malo hodočastili do Zabega. Di bi mi nego na pir, naravno. Nemojte odma bižati, neću o piro-glazbi, običajima, ni o petljama, ni rotorima....kemaj mi lemi... Naši kontinentalni što rodijaci, što drugari, što prijatelji stari, dočim nas ugledaju uvate kukati o moru, suncu, klimi, maslinama, borovima, cvrčcima, pamidorima, mrižama, ostima...tuzi i nostalgiji pregolemoj. Mi glumimo baje, ka , lipo nan je, sunce nam svakog prvog na tekući uplati k15, a more i galebovi kuvaju i peglaju, dok se ostale prednosti pobrinu za kulturno uzdizanje... Ne znaju oni kako im zavidim na grijanju. Centralnom. Na svakom radijatoru ponaosob, a osobito sam ljubomorna na onaj sa raštelama u kupionicama, joooooj... Ovo ljeto koje će se valjda negdi za svetog Antu pretvorit u kakvu jesen, još uvijek priječi moj prst da uštekam one moje pećice, kalorifere, konevektore, mramoterme, termoakumulacione i pećicu u kupionici. - Oćemo užgat što?, pitam ja nadobudno kad kazaljka sa skupe preskoči na jeftiniju struju - Mrmkjddssms, mrmlja Onaj ispod deke, ne razumim ga niti riči... - Aaaaaaaaaaaaa?, opet ću ja - Ma sutra će opet biti lipo, ujutro nas nema, posli će doć sunce, ....i onda ćeš ti otvorit vrata da malo dođe arije, onda ću ja poludit…. - A je, pravo govoriš… I tako dan po dan, još nismo upalili ništa. I ne zna se kad ćemo…a tamo daleko na kontinentu, lože, već dva miseca i svugdi je toplo i svugdi ista temperatura….zavidim… Update 1: 28. XI. 2006. temperatura oko 19. stupnjeva – još ne grijemo Update 2: Oprana roba tufinji se već tri dana na sušilu, hebalajevlažnostzraka |
14.11.2006., utorak
Radi li?
|
Nit' mogu komentirat, nit' me komentiraju. Ajmo vidit oće li ovaj post što promjenit. |
27.10.2006., petak
Doživjeti stoti
|
Nisam zaboravila pasvord i bez po muke sam se ulogirala. Ponosna sam jer to znači da uopće nisam kampanjac blogerica! Htjela sam napisati neki listopadni post, jerbo, ovako odgovorna pojedinka, ne mogu dozvolit da mi koji mjesec ostane bezpostičan. Uuuuuuuuuu, ovdje svega novog. Te izbrisani postovi, spremljeni, neka kategorija komentara, a što li ću s tim? Upalo mi u oko gore OBJAVLJENI (99). Ipak sam posumnjala da sam svu tu gomilu u zagradama, u skoro dvi godine napisala JA. Priznajem, evo pred svima, kliknila sam i krenula brojit pješke, na prste, jedan po jedan. Aj, nisam brojila do kraja, jer sam već na sedmoj stranici skužila da ih ima deset na svakoj, deset je stranica, a provjerom zadnje utvrdim ih devet. Ako ne možete pratiti moje bravurozne matematičke aksiome, sve ću vam objasniti.10 x 10 je 100 manje jedan 99. Jeeeeeeee, ovo je stoti. Eto ti na Bugi, ti si mi prognozirala tri godine za stoti post, a vid' me! P.S. Onaj post koji sam trebala kopipejstat za listopad, škrtavo vraćam u word. Iskoristit ću ga za studeni, hi hi hi... |
25.09.2006., ponedjeljak
Po špagu...
|
Sve nam je išlo ko po špagu. Bakula se prethodne noći na dnevniku zaklinjao majkom da će vrijeme biti b.o. , Maloj je škola bila ujutro, mi smo uspili pobjeći s posla neprimjećeni, brod je parti ne vrijeme. Napokon sami na našoj dvajstjednojšezdesetini. Dijasporični su otišli, a ostalim sudjeljenicima nije sve išlo po špagu ka nama (he he he). A lipo li je. Toliko da sam i kolač umisila. Eto se pretvaram u domaćicu. On je ulovio dvi podlanice pa se i njemu brk smije. U nedilju smo počeli kovat planove o ostanku. Mogli bi prodat stan, vratit kredit, dat otkaz i guštat. A ne'š ti što nam triba. Ribe ima još za ulovit, u ono malo vrta posadit selena, petrsimula, mrkve, blitve, a moremo i kozu uzest…pleli smo mi tako potaknuti žmulom bevande. - Oću i ja u školu dat otkaz?, pitala je Mala Ma vidi ti nje.Naravno da'š ovdi u školu. Nije joj se baš učinilo najpoštenije. Zasuzile su oči. Sat je pokaziva već puno uri. Taman za spremit se za nazad. Ponediljak je… |
30.08.2006., srijeda
Ej vapore...
|
Iza punte Bonjšćice brundali su motori vapora. Svi su napeto gledali i čekali onu sekundu kad će prova izviriti. Onda će početi pogađanje: - Ohrid! - Valjevo! - Ma ča ne vidiš da je Trogir! - Takovo je, Takovo! I ja bi se trsila pogoditi čija je prova što je bilo nemoguće, jerbo su oćale bile doma pa ne virujem da sam i bijelu mrlju vidila kako triba. Jedino bi se svaki put promislila ko je bio tako maštovit i krstija vapore takvim imenima. Da Njegoš il Karađić??? Brzo bi se umotala u šugaman. - Gren ća, nana! - Di geš? - A namore, di ću? - Kad vapor dođe, doma, jesi čula, d o m a. I nemoj ka ona Meri od kumpara Vinka nuka gola na rivi stati, jesi čula, makar se u šugaman zamotaj, jesi čula, jesi čulaaaaa, odzvanjalo bi dvorom, a ja bi već bila na dnu kalete . Takovo se vezivalo za rivu. Svi su se dizali na prste ne bi li prvi vidili ki je to danas dohodi. Ima li što novih Amerikanaca. Okrenula sam se na drugu stranu. Briga me ko je doša. Koje sam ja sriće? Svi, svi kad se vrate s praznika pričaju o ljetnim ljubavima. O čemu ću ja pričati? O incestu, božemesačuvaj. Mater i otac baš su morali biti iz istog mista, a što nisu ljubav tražili bar dvi tri milje južnije ili sjevernije. A ionako mi sve rade za dišpet pa su i to , valjda. Čak je ove godine i čmiljava Ane zbarila Žaka, bar će joj slati iz Francuske kakve likarije za ćiriće i prištiće, mislila sam zlobno u sebi. Mare je već dva lita sa Frenkijem, a Frenki je i meni drag, bio. Ali nana je rekla da su ona i njegov dido Andrija od dvi sestre dica! Pa ti računaj Zmany koji ti je to rod. I Tami iz Kanade me lani gledao onim svojim lipim crnim očima, a isto mu je bilo. Pokojna mu nana Tereža bila je sestra mome didu, onom drugom od matere mi ocu. Oće li se iz tog vapora ikad iskrcati neko za koga nana neće sa obiteljskog stabla naći neku poveznicu? Parti je vapor i mola je cimu. Grupice ljudi polako su uzimali prtljagu i krenuli prema kućama. Meri je ko luda skakala oko mene: - Jesi vidila, jesi vidila, jesi vidila? Došo je, došo! - Ma ki? - Robert, Nenadov rođak, ma znaš onaj iz Njuđersija, ajme onaj lipi, šesni, e ovo je lito moj. - Naravno, neće valjda biti moj, znaš da je dido Miho od…. Pokupila sam robu i razočarana krenila doma. Biće nana već friga kumpire. Škiljeći sam vidila da je Robert još lipši nego lani, e rodbino, rodbino. On i još neki frajer nosili su ka od šale one velike američke valiže. Čekaj, a koji je taj drugi?? - Naaaaaaaanaaaaaaaa, eno je doša Robert, ma znaš onaj od dida Mihine…je li kod nas ključ od kuće im, evo ja ću ga odniti, ja ću, ma ne moraš ti, evo me za minuuut Ma morala sam vidjeti koji je onaj drugi. Brojila sam u sebi sve raspoložile molitve. - Ovo je Ivica, moj rođak. - Pa čigov je??Je li i moj rođak? - Ma neeee, to mi je s materine strane, znaš da mi je mater iz Rijeke, pokupia sam ga da mi pravi društvo… E, da , tebi će praviti društvo. TO će biti moje društvo, moja ljetna ljubav , moj materijal za prepričavanje cilu zimu… -Ivica, kažeš, iz Rijeke, ajme baš mi je drago da je stigla neka nova faca… trep, trep, trep, trep,trep |
23.08.2006., srijeda
Povratak
|
...vrnula san se! Nakon devetnaest dana bez leroja na ruci. Vridilo je. Ode je sve kako je i bilo, što je dobro. A vidin da se svi vade s nekim sličicama, pa vidila žaba da...i ona učinila isto... ..i tako san ove lipote ostavila iza sebe E, nije to sve. Držin li imalo do svoje reputacije biti in, tukalo bi kakvu pismu zalipit ovod. Međutua, preteško mi je u ovu uru poć študirat kako stavit kakov audio zapis, ovega puta zadovoljit ćete se i kakim tekstićen neke lipe pisme, i to na ingleškon,ofskroz: Sailing It's not far down to paradise At least it's not for me And if the wind is right you can sail away And find tranquility The canvas can do miracles Just you wait and see Believe me It's not far to never never land No reason to pretend And if the wind is right you can find the joy Of innocence again The canvas can do miracles Just you wait and see Believe me Sailing Takes me away To where I've always heard it could be Just a dream and the wind to carry me And soon I will be free Fantasy It gets the best of me When I'm sailing All caught up in the reverie Every word is a symphony Won't you believe me It's not far back to sanity At least it's not for me And when the wind is right you can sail away And find serenity The canvas can do miracles Just you wait and see Believe me christopher cross p.s. osamdesetih meni najdraži sentiš!aaaah |
31.07.2006., ponedjeljak
PTVSP
|
..a-a, nisu mi prsti pobigli po tastaturi. To van je kratica jedne teške, teške bolesti. A bolesnik san ja, narapski ! A i dijagnostičar i liječnik iste, ujedno. Specijalist PTVSP, drago mi je.. Suvremena medicina, doduše, nije još u svoje područje djelovanja uključila i ovo područje, što mene uopće ne priječi malo vas upilati tom tematikom. Potpuni naziv je Posttraumatski vodostresni poremećaj. Obolila sam još u djetinjstvu. Kad malo bolje razmislim, nisam tad obolila, nego su se tada gradili temelji te bolešćurine, polako i sigurno, ciglu po ciglu ili bolje rečeno kap po kap. Moj mili gradić tamo negdi u svibnju uvijek bi obradovali redukcijom vode. U to vrijeme nisam razumila mater koja bi šizila perući robu noću, spremajući ručak prelivajući vodu iz raznoraznih teča, brokvi, kablića. Večernjim odbijanjem održavanja higijene tijela i zubi, u toj dobi, doprinosila sam štednji, s radošću. Ljeti bi selila na Otok. Oooo, ko je nogom koraknuo na otok, na kojem i u dvajcprvom stoljeću ovisiš o gusterni, razumijet će začetke te moje bolesti. More bi debelo sudjelovalo u održavanju higijene, a nedjeljom ujutro dido bi odobrio po jedan kaba mlake vode svakom, a sve da «robu za nedillju» ne zaslanimo, pa je samim time možemo obući i sve ostale nedilje. Izlaskom iz puberteta, prema gradu je cijevima počela stizati Zrmanja i redukcija više nije bilo. Na Otoku je režim ostao isti, samo je dido ostario, a u starosti oslabi i sluh i vid, a to smo koristili trošeći mu dragocijene zalihe iza leđa. Vratimo se opet Zrmanji. U čemu je štos? Štos što je kod nas stizala cijevima, a špina je bila daleko, daleko u Ravnim kotarima. Padom prvog balvana netko se dosjetio kako je super zatvoriti ljudima špinu. Eto vam cijevi, al špinu ne morete taknuti. I tako je moja bolest imala jedno pet šest godina razvit se do neslućenih visina. Gdje sam sve čuvala vodu i snalazila se bez iste ipak bi bila tema nekog drugog posta. Poanta ovog bila bi da ja i nakon deset godina mirnog suživota vode u cijevima i moje bolešćine, na balkonu imam dvi kante od pet litara vode koja se svake subote mijenja. Ne treba posebno naglašavati kako je PTVSP probuđena bombardiranjem sa teveja i novinskim natpisima o eventualnoj možebitnoj redukciji vode. Za svaki slučaj dodala sam još jednu kantu od deset litara, nek se nađe. Kako su mi lipe i šesne i uopće ne nagrđuju balkon, a-a. |
13.07.2006., četvrtak
PAUSE
 ...zainteresirani mogu ode,ode i ode pročitati kako lito prolazi! P.S To naravno ne znači da vas neću čitati i komentirati. I zato pamet u glavu i tipkovnicu u ruke. . |
29.06.2006., četvrtak
Na pijaci...
|
....zapisano prema istinitom događaju: šjora Mande: Cuurooo, cuurooo, vidi u mene lipih fažoleta, curoooo... Zmany: Ajme, otkad za menon nisu vikali cuuro...da vidin ote fažolete... šjora Mande: Ma jesi vidila, svakakve gluposti moran vikati da bi mi kupili... |
21.06.2006., srijeda
Oooooo, kućo mala sva moja lipa radosti
|
Ponedjeljak Meštaraluprozoričar: Šjora, evo mi ćemo u petak prozore mećat. Zmany: Ajmee, ma di u petak, u četvrtak se ne radi, pa ni u petak, samo da nađem nekog ko će van otključat…. Meštaraluprozoričar: Šjora, mi ćemo u petak il oćete još čekati? Zmany: Maaa, neee, dooođiteee, doođitee, pa čekamo samo pet tjedana duže od dogovora…. Meštaraluprozoričar: Šjora, ne znan ja to ništa, eno van gazde pa šnjin vidte. Zmany:Ma, sveee pet, božesačuvaaaj, dooođite…ma ko da je nama teško čekat…. Četvrtak Humano preseljenje djeteta južnije na teret babi i didu (a zašto smo se mi borili?). Humano preseljenje pohištva u neposrednoj blizini prozora. Naravoučenje: Ono što stane u dvanaest kvadrata, dagaiscipaš, ne more stati u šest. Petak Zmany: Malo ću kasnit..čekan majstoree… Čekan čekan čekan. Strpljivo čekan. Najstrpljivije čekan. Zoven. Meštaraluprozoričar: Šta je Šjora? Šta nije Mala javla da ćmo sjutra? Nije? E jebajejapasdajejebajapas, zaboravla, sutra ćemo Šjora, sutra…E nemre sad smo u drugizi ljudi, e a moremo mi jope čekati.. Zmany: Sutra Subota Točni, mo'š sat po njima naviti… Meštaraluprozoričan: Evo Šjora, mi gotovi.. Zmany: Čekajte, a šta ću s ovin rupama? Meštaraluprozoričan:Štaj s otin? To nađte zidara. Zmany: U subotu? Meštaraluprozoričan:A Šjora, šta niste misllli. Stavja san purpjene, neće bit ništa dok ne dođe meštar.. Nedjelja Ugodno telefonsko čavrljanje u traženju zidara koji trenutno ne radi na nekon najvažnijen poslu na svitu, a koji bi se udostojao zamaltat ovijeh naših par kvadrata. Našli, lipo je imat puno prijatelja (a posli ćemo vidit jesu li pravi). Ponedjeljak Reka je u pet, kad se vrati s bauštele na Viru. Pa tek je šest i po. Nećemo šiziti. Ajde do devet se vidi..Sad je ionako vrime od najdužeg dana i najkraće noći…aj dobro zvat ću.. Zidar: Šjora, sutra! A što ću ga poć pilat, čovik je bija odriješit. Utorak Zidar: Uuuuu, dobro su van odvalili, e ti van ništa ne valjaju, a moj kum, kad un izbja prozone, ne padne mu ni milimetar žbuke, očimiispale ako lažen.Tu van triba klupca! Zmany: Kakva klupica? Zidar: Kamena klupca. Zmany: Di se to kupi? Kako ću pitati? Ko će je staviti? Zidar: Srićo moja, u kamenoklesara, eto ja van moren izmirt, eto, kajda mje to problem,evo saću, ja voln ljudima učinit,eto,volin,dobar san štaću… Zmany:A ove pločice što su pukle, jel' morete mi to zalipit? Zidar: Srićo moja, ja san zidar, z i d a r, jestel čuli, za to van je keramčar. Zmany: Ma lipi moj meštre, di ću nač keramičara za tri pločice? A mogu vas još nešto pitati? Zidar: Mo'š srićo. Zmany: A ovo što ste učinili, jeste li gletali, oćete li gletati …da mogu piturat… Zidar: Srićo moja, ja san zidar, z i d a r, z i d a r… Srijeda Srića moja…piše post |
10.06.2006., subota
Linost
|
Drugarce Kašo! Tebi u čast, ušla san u blog-editor u subotu, što se ne sičan kad san. Jerbo san lina ka ******. Jer san našla na blog radiju Misu, cilu, koju san poželila! I ćer si zahebavala zbog mene. Fala van jednoj i drugoj! Uz grižnju savjesti otvorila san škafetin sa kasetama i našla: muška klapa Filip Dević; paune moj, 1988.- b-strana treća stvar Htio bih te zaboravit(2.55) (xxx-spontano pjevanje). Eno mi je u ruci. A hebiga ne mogu je ni mejlat ni linkat. Šalji adresu na mejl, poslat ću je pošton. |
29.05.2006., ponedjeljak
START/STOP
|
Funkcioniram ka makina. Otvorin oči ujutro, izaberem program, stisnem START i krenem. Stop stisnem tek kad opet poljubin postelju u ko zna koju uru. Ponekad se,nasreću, pokvari makina. Isključi se. STOP. Promjeni se program. Prestajem biti majka, supruga, djelatnica, čistilica, perilica,kuharica, poslušnica, priležnica.... Ne triba mi ni konoba, ni pogled na more, ni puni stol, ni hrana, ni piće. Može se radnja odvijati lipo na skalama od portuna. Ne triba ni gitara, ni bilo koji drugi štrument.Triba mi još nekoliko makina istomišljenika. Po mogućnosti jedan lipi sopran, može i koji alt, tenor i obavezno jedan lipi bas profondo. Zatvorin oči i otplovim u pismu. Uronin i izranjan iz jedne u drugu. Šotovoće. Ni repertoar nije bitan. Bitna su samo suglasja u sazvučjima, harmonija, harmonija koje nestaje kad se opet užge botun START. |
08.05.2006., ponedjeljak
...još tricetdva dana...
|
Kupin ostatke ostatake sudamijskog obida uz zvuke vrum vruuuum vruuuuuuum bzzzz zzzz vzzz iiiiii vzzzzzz i fotu mi čine al' mučin. Ne da mi se sad ronzat na tuđen terenu, al da sam doma isto bi koju pripetala. Još kad se vronzanju i bzzzranju pridruži glas Debelžićka: Alonzooooo, Bariikeelo, Montoja i Truli...ma truli ko ti ime dade... A eto čini mi se da sam nekoć volila sport. Pf, ma vraga, folirala sam se, naravno. Kad se rodiš u Gradu košarke, onda ti je to prvi sport koji «zavoliš», tamo negdi u pubertetu. Posebno kad N.N. (13) trenira, onda i tebi košarka postane najvažnija stvar na svitu. Moliš oca da te vodi na utakmice, znaš prvu petorku svih klubova, svih naizust! I trenere i pomoćne i problematične suce, brkate suce i sva pravila i izuzetke od pravila i koliko je navijača bilo na Zadar-Real tamo negdi '72 na povijesnoj utakmici...(ako nekom treba joker zovi za usko područje košarka 1975-1988 može me zvati u ponoć ako triba). E, kad barataš svim tim informacijama N.N(13) odma počinje pokazivati interes za Zmany (13) što joj je i prvotno bio cilj. Ljubav se rasplamsa toliko da počinjem i trenirati, jer ljubav nema granica...i srićaibog da se je ljubav pukla jer ne virujem da bi Danira sad sidila u saboru da san nastavila, ne bi se za nju ni čulo..virujte mi... Trebalo je onda naučit štokog i o drugim sportovima. Znati nešto o nogometu, pa su i vaterpolisti neko vrijeme bili aktualni, pa je rukomet zablisnija...a ja sam bila ta koja je znala o svemu pomalo i tako skupljala plusiće kod muškog auditorija. Ma i s ovin sam biće u početku i formulu gledala, je, je, onda mi je simpatično bilo ovo zujanje i bzzzjanje, al' brate on bi i Hokej na travi gleda da mu puste, a srićaibog još nisu. S godinama mi izgleda prag tolerancije pada, kad vidim bilo što u dresu na teveju il' okrićen pogled ili ako je sriće botun na daljinskom. Triba biti pametan i sve okrenuti u prednost. Tako sam se najprije užasavala one reklame-...još šeztriiii dana, još pestdvaaa dana, a onda mi je na nekoj- još četrdeeset dana sinulo; Lipin i umilnim glasom sam mu objasnila kako bi za toliko i toliko dana tukalo do sobe provuć antenu kabelske i oću i kabele od videa i dvdeja, sve, sve, nek mi sprovede do sobe! Molin ne bilo kako, nego onim kanalicama da se ne vidu žice po kući. Uopće ne brinem da neće sve na vrime biti gotovo. Reklama ga siti svaki dan, a još bitnije je da i On voli svoj mir! |
25.04.2006., utorak
Škure
|
Sve je počelo sa pvc stolarijom. Ukucaš u google isto i tražiš, tražiš, cijene, profile, komore, na kiper, s mrežicama protiv komaraca,...i....buuuum...škure Škure su preko dana bile otvorene na libar. One stare, tamnozelene bez kraćuna, e baš one što su se brtvile sa komadom daske. Daska bi se vodoravno uvukla među one dvi željezne ručke. Svaku bi večer vikala iz sobe: -Diiido, naana, ko će mi škure zatvoriti? Zavukla bih se odma u krevet, okrenila se prema škabelinu, navukla lancun do nosa i čekala ko će škure zatvoriti. Dido bi izvuka dasku desnom rukom, a livom bi privuka obje škure. Sad bi i ja digla glavu s kušina ne bi li uspila skontati kako se provuče drivo kroz jednu ručku, a na drugu se nasloni i nabija dok more. Zadnji je mot rukama gurniti škure, za provjeru je li dobro «potempelana». - Oću ti svitlo ugasiti? - A moreš., promucala bi ja i lancun navukla do očiju. Čulo bi se klik, a ja bi jako, jako stisnula očne kapke. Brojim do dvadeset. Ali ne izdržim dalje od pet, šest. Otvaram oči.Najprije točkice, pa se šire. Protrljam ih. Mrak. Potpuni. Crni, da ne more biti crnji. Vrtim se u postelji. Nevjerojatno kako u tih par sekundi izgubim orijentaciju. Znam di bi otprilike treba biti škabelin i širim oči..napokon…eno ga. Na škabelinu je mali kipić Gospe. Dido ju je donija sa nekog vijađa. To je jedini spas u ovoj mrčini. Mali kipić koji svjetli u mraku. Preko dana smo ga mi dica testirali tako da bi se pokrili dekom i guštali u svitlu. Noću je kipić bio spas, spas od mraka, od škura koje nisu propuštale ni mrvicu svjetla u najvedrijim ljetnim večerima. Lagano bih ga uzela u ruke i gurnula ispod kušina, nek je tu na sigurnom, ako se zaželim svitla. Ujutro bi ga odma vrnula na škabelin, da nana i dido ne vide, da ne vide moj strah, strah od škura.  |
20.04.2006., četvrtak
Lettere d'amore
|
Volim Italiju! Volim je i gotovo! Volim je kronično, nema lijeka. Sve, sve, sve što je u vezi s Italijom kod mene ima prođu. Uključivši i Talijane naravno, a što ste mislili? I šug na pamidorima, njoke, vespe, žute autobuse, šesne Talijanke, deračinu po ulicama, muziku, talijansku tv, ma sve, od sjevera do juga! Jesam sve ovo i nabrojila sbrdadola, al kad volem ne mogu klasificirati jerbo kad voliš racio ne djeluje. A najvolim talijanski jezik. Koji btw nemam pojma, što nikako ne umanjuje moju ljubav, a-a. Što nikako ne znači da mi je neugodno govoriti istim, bez kompleksa, s fetivim Talijanima ako triba. Ko zna što ja nadrobim u toj komunikaciji, ali meni lipo zvuči ušima i to mi je dovoljno. E sad, kad sam točno zavolila Italiju, ne sjećam se, al da sam odma govorila talijanski, to je jasno. Jer funesrta, pašta, šoto, drito, inšoma, altroke, sumpreš…. To su mi bile prve riječi. Nadogradnja je krenula sezonskim radom u turizmu. Uuuuuuuuuuuu, vjerojatno se generacijama prepričavaju moji jezični biseri. Gospođa Marieta Pjavonda guštala je svako jutro prije doručka sa mnom pročakulati. Duhovita bakica. Možda je skupljala građu kojom je zimi zabavljala svoje prije na makijatu. Nisam škrtarila s biserima, neka se bakice zimi smijehom griju uz moje bisere. U isto to vrijeme moj talijanski vježbao se i na licu mjesta. U Italiji, jelte. Gušt nad guštima. Kad ti niko ne more nadodat riječ koja ti fali, pa je sama moraš nadožuntati…glavno da zvuči talijanski, a ako me ne razume ka da je to moj problem??? Vrj svih vrhova je učenje talijanskog kroz pisme: Oooooooraaaa seirimasta soolaaaa; da trieste fino a zara kompanja kon mja kitara, partira la naaave paartiiira, leentaamente, leentamente; e, a s pismama ti je najlakše. Mo'š po smislu i plus pjesnička sloboda skontati mali milijun riječi. Doduše njih osamdesetak posto krivo, ali… Sigurna sam kako talijanski jezik nema roda, broja il' padeža, mislim bar moj nema. Nema ni glagolskih vremena, naravno. Jednog sam finog gospodina Prontija uvjeravala kako sam se udala dogodine, misleći naravno na prošlu godinu. « Anno prossimo» meni zvuči «lani» i ne more me nitko uvjeriti da nije tako. Sad bi se u ovi tren ukrcala na brod i partila put Italije. Na provi bi čekala kad će osvanuti ona njihova ćelava obala. Onda sisti u onaj drugi po redu, na desno kaffe. Brios i makijato, to bi naručila. Buon giorno Italia! P.s. Odo na makijato u zamjenski Kod Šime! Burek će mi glumiti brios. |
18.04.2006., utorak
još malo o traumama...
|
Prošao je Uskrs! Sad možemo nastaviti cipati po traumama. A kad ne mogu drugačije. Lani smo tlačili pirovanjima, maslinarenjem , a ovo nek bude godina trauma! Jednostavno mi treba misao vodilja i nit. Trauma, dakle. Kad je Zmany bila mala, (mrzim sebe oslovljavati u trećem licu, al' mi je to jedini način izbjeći ja, ja, ja…biće ima i koji suptiliniji, ne nađoh ga, zasad) kunila se svim živim i mrtvim kako će njeno dijete biti najsretnje na svijetu, moći će radit sve sto Zmany nije mogla i bla bla bla bla… Jedna od mantri je bila kako Moje dijete neće imati trauma-makar nabijenih od majke svoje… …no, nakon neke tristodvanaeste neprospavane majčinske noći, shvatila sam i tješila se kako ipak, ipak, ipak svi na svijetu imaju traume pa će i milo moje zlato imati pokoju, ali pokoju…osim toga tristotinjak dana odgoja uz pet šest pomno odabranih priručnika o odgoju djeteta i nije za bacit u vodu, zar ne? Hm, al kad stihija krene, ne mo'š je više zaustaviti… Osim toga, odgoj je i tako naučeni obrazac ponašanja, tako ne mo'š pobignuti od stečenog i da oćeš. Kojiput se prepadnem jer otvorim usta pa umjesto svojeg glasa čujen materin kako nešto broji, očev zapovjedni, sestrin poučavački ili bratove pilane. Imam grižnju savjesti, zato se i povjeravam, jerbo upravo suptilno mijenjam M.M.(7) glazbeni odabir. Pa majketimile, ne mogu slušati hopla copla, ne mooooguuuuuuuu… A ima li što lipše nego kad doskakuće iz sobe pjevušeći: o bizonjo di te, o un maledeto bizonjo di te, per rempire il mio kuore, per metermi in diskusijone, si onji volta kjo bizonjo di te, o un maledeto bizonjo di te, per sentirmi zveljo…. ..i pita ko to pjeva? I pita je li Taj snimio na hrvatskom? Jer čula je ona neke naše da pjevaju na engleskom pa je mogo i taj na našem…ima li što ljepše, ima li? Pustim cd i zajedno se deremo: Ooooo bizonjo di te, un maledeto bizonjo di te……. |
13.04.2006., četvrtak
čestitka
 Dinko Fio - Pere Ljubić Svakeg godišća, kroz noć od muke Misec svitli I presisjuni gredu po putima Kandiliri zlotni prid križima Isukarsti u čornim velima Svakeg godišća kroz noć od muke Kako duše pargatorija Sa svićami u rukami I s molitvan i kantanjem Presisjuni po škoju se čuju Iza bardih se spušćaju Iza docih se jovjaju Cilu noć, cilu noć Kroz crikve, poja, mista Dica su, matere i oci Svu noć hodili za križem Sa svojim križima Kojih se na njima ne vidi Kroz šest mist su pasali U crikve svitle ulizali Prid Božjin grebima kječali ...Ako nikada nismo riskirali izgubiti, nećemo moći pobijediti. Ako nikada nismo pošli na put, necemo stići do cilja. Ako nikada nismo sijali, nećemo niti žeti. Ako nikada ne ostavimo što imamo, necemo biti slobodni. Ako se nikada ne usudimo prijeći na drugu obalu rijeke, necemo znati kako je na drugoj strani. Neka Uskrs svakome od nas bude jedno novo iskusvo prijelaza na drugu stranu, u novi život! P.S. U nedostatku vlastitih umotvorina, sve sam prepisala! Sretno! |
04.04.2006., utorak
Pa nastavimo po traumama..
|
Kako je ona donja samo jedna od brojnih nabijenih mi nedužnoj bilo od roditelja ili sestre i brata, rodbine, prijatelja...i ko bi se još svih i sitija. Ovako s distaMce mi se čini da su se natjecali ko će ih više nabubat, a isto se nadam da nisu radili svjesno, nego iz dobre namjere. Kad rasteš uz stariju sistericu i brudera jasno je da rasteš ka glup i ružan plus uuužasan pogrešan osjećaj za dobru mjuzu. Sisterica je zato imala zadatak odružniti me (iako je svaki put tvrdila kako nije lako od guzice učinit lice, a to je bila ključna rečenica za razvijanje mojeg samopouzdanja, posebno u prištičavom pubertetu!). Ovako glupoj, svakodnevno su se zajedničkim udarničkim snagama trudili pretočiti mi zrnce svoje mudrosti: - to ne znaaaš???ajme kako si blentava?? Aj sad ću ti pokazati...(plus dvi tri uzuši, naravno) - aajme, pa permutacije, to ti je najlaaakše, toooo neee znaaš???cccccc - past tens ne znaš, ccccc, to znaš otkad se rodiš, majketiga ko te tako glupu rodi...ccccc A bruder je bio zadužen za glazbeni ukus, jedan jedini ispravan, njegov naravno. Sve su cure u leksikonu pisale Čolića kao najboljeg pjevača, Abbu ko grupu, ali ja ne. Uz strogu recenziju morala sam pisati Barry White, Pink Floyd, Earth Wind & Fire. No nije samo ostajalo na tome. Morala sam to i slušati! Jednu stvar na koju nisu računali (ovdje slijedi grohotan smijeh) je kako će se oni tako stariji prije uobiteljiti i dobiti djecu! A ko će tu djecu preodgajati, ha?? Pa Zmany naravno, koja je u međuvremenu uz navedene metode postala lijepa, pametna i odličnog glazbenog ukusa! |
27.03.2006., ponedjeljak
Traumeeeee
|
Značajno mjesto među mojim traumama iz djetinjstva zauzima Trauma s dijasporičnom rodbinom. Uf, gadna je gadna, posljedice se osjećaju i dandanas. Ti moji dijasporičari, rodnu grudu napustili su sredinom šezdesetih, utaman kad sam se ja doselila na ovaj svijet. Naravno da nisu mogli otić negdi blizu, ne zna to njihov genetski sklop.a-a, kad se ide onda se ide, najbliže do Pacifičke obale. Radi lakšeg razumijevanja teksta, potrebno je naglasiti kako smo svi mi nosioci bodulskih gena od 1545. god, a inače smo do te godine živjeli po nekim hercegovačkim vrletima (sve je to dokumentirano u župnim knjigama!). No, pet stoljeća je premalo da bi se taj kod izbrisao i pretvorio u bodulski. Zašto je to bitno? Zato što se prvi iskrcao na Pacifičku obalu odvukao je za sobom i sve ostale zainteresirane za takve selidbene aktivnosti. Tako su samo moji starci ( i njihovi starci) ostali čuvati rodnu grudu. I mi njihovi nasljednici, ofskroz. Tu, baš tu, nakon ovoliko digresija, počinje zaplet. Gdje, a gdje će narednih godina ti isti , kad se zažele lijepog plavog mora, odsijedati, gdje? Teškog li pitanja. U nas. Kad se zažele grada, a na Otoku kad se zažele ljetnih radosti- kod MOJIH nane i dida, koji jesu i njihovi ali... Ljeta i ljeta tako smo mi tzv domaći spavali na podu, na svakojakim podlogama, sjedili na pomoćnim sjedalicama ili jeli s nogu, jer božemojnećemosezamjeriti jedinim rođacima. Ali mlad si pa i ne brigaš toliko o takvim trivijalnim stvarima poput spavanja ili jela. Međutimzi, u tim godinama odijevanje nažalost ne spada u trivijalne stvari. Rođaci su nas djecu dugo, dugo opskrbljivali odjećom iz vjerojatno kineskih dućana, samo mi smo u to doba bili malo zaostali pa nismo znali za Kineze. Lako je bilo sa zimskom garderobom, kad ne vide – ne moraš ni nositi (npr. jednu finu bijelu majicu 100% poliester, sa dvije crvene štrafte na rukavima i prelijepim javorovim listom na prsima, a na leđima fina slova c a n a d a- naknadno smo skužili kako je to dres hokejaša- a mi debilići tada nismo znali za hokej..cccc...). Ljetna garderoba se MORALA nositi, obavezno su te kreacije oduševljeni rođaci morali slikati, da onaj ostatak u Novoj domovini vidi kako su nam pogodili brojeve. Tako ja na jednoj slici imam prekasne crvene duge (ljetne!) hlaće (100% poliester) u kompletu sa ideMtičnom majicom na koletić kratkih rukava (100% poliester, ne sumnjajte) sa našivenim narančastim džepovima i svjetlucavim leptirićima(majkemimojemile). Na sljedećoj ponosno poziram u nešto tamnijoj majici nedefinirane boje, a na prsima srebrnim svjetlucavim slovima piše Z M A N Y, tako da mi vasceli svet zna kako se zovem. Zaboravih da je i ona bila 100 % poliester. Onda slijede slike u prikokrasnim haljinicama, boja neopisivih, uzoraka također neopisivih, krojeva neopisivih, al zajednički nazivnik svima je bio 100 % poliester, pogađate naravno! Povijest se ponavlja...moja M.M.(7) od neki dan (žuti papirić, sjećate se?) vlasnica je kričavo roze dolčevite, visokog,visokog vrata tri puta zavrnutog. Topla, poliestera samo 90 % i 10% pamuk. Bez leptirića, bez mašnica, bez zastave, bez natpisa,...ali...ali s kratkim rukavima! dodatak: nu boje nu boje nu i smajlića  . |
| < | lipanj, 2008 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | ||||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga....
...iz plitke u duboku depresiju
Za logo - Guruice Sonicna -hvala!
Kašeta & Kašetajuniorka
pokloniše mi blog-radio
Linkovi
Blog.hrForum.hr
zmany@net.hr